Mariah

Look in thy glass, and tell the face thou viewest Now is the time that face should form another...

Mariah

MOJI LINKOVI

Jedite na travi
Samo požurite
Jer kad-tad
Trava ce jesti na vama
(Jaques Prévert)

Posvećujem ti svoje oči, svoje usne, svoje zube.
Pesme? Šta ćeš od mojih pesama pisanih jer nisam znao ćutati?
Šta ćeš od mojih pesama koje ne mogu da te ljube?

Tako je dobro što nismo ni ptice ni bogomoljci u predvečerje
i što nemamo krila već ruke.
Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt,
jer želje naše krvi negdje se moraju nastaviti.

Ti si žena, mala,
ti si mala žena,
i jedan besmrtni avgust doneo te u moje balade.
Ostani s mojim Volim koje će nadživeti sve moje tužaljke,
sve moje promene.

Kraj mojih očiju ostani.

Nadživećemo sebe, ne samo u humci svojih grobova,
jer znali smo, znali smo, nežni i oholi,
bežeći od noževa i granata, ubiti u sebi anđele
i opet ostati anđeli.

Budući, potražite nas nekad u nekom crvenom traganju,
samo tela naša ležaće pod nemom zemljom.
Ali
gazite tiho
da ne ranite naše usne.
I naše mrtve poglede da ne zgazite.
(Izet Sarajlić)

Deca se vole, ljube se stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali deca kad se vole
Baš ih je briga da li ih ko vidi
Jer tu su samo njihove senke
Treperave u noći
I koje izazivaju kod prolaznika
Bes, prezir, smeh i zavist
Deca kad se vole nisu ovde ni za koga
Tada su dalje odavde nego što je noć
I mnogo dalje nego što je dan
Ona su
U zaslepljujućuj svetlost prve ljubavi
(Jaques Prévert)

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi,
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na nebu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom.
Neka te susreću ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.
Prijazni gušteri neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
(Vesna Parun)

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
11952

Powered by Blogger.ba